GRANICA IZMEĐU SVAKODNEVNOG ŽIVOTA U NOĆNE MORE
Plavi somot (Blue Velvet) iz 1986. godine, koji je režirao Dejvid Linč, i danas se smatra jednim od najuticajnijih ostvarenja savremenog filma. Naizgled mirni gradić Lumberton krije svet nasilja, opsesije i straha. Radnja počinje prizorom koji je postao antologijski: pronalaskom odsečenog ljudskog uveta u travi. Upravo taj detalj uvodi gledaoca u priču koja istražuje tamne slojeve ljudske prirode i razotkriva koliko je tanka granica između svakodnevice i noćne more.
Glavni junak Džefri Bomont, koga tumači Kajl Maklahlan, nakon povratka kući slučajno nailazi na uvo i odnosi ga policiji. Međutim, radoznalost ga vodi mnogo dalje od obične istrage. Ubrzo upoznaje pevačicu Doroti Valens, koju igra Izabela Roselini. Potom ulazi u vrtlog kriminala kojim dominira psihopatski Frenk But, nezaboravno ostvarenje glumca Denis Hoper. Linč kroz njihove odnose gradi atmosferu neizvesnosti i uznemirenosti koja traje do poslednjeg kadra.
ULAZAK U SVET PODSVESNOG
Prema tumačenjima brojnih filmskih kritičara i istoričara filma, odsečeno uvo nije samo kriminalistički trag. To je simbol ulaska u skriveni svet podsvesnog. Linč je često isticao da ga zanima ono što se nalazi „ispod površine“ američkog predgrađa. Stoga Plavi somot suprotstavlja idealizovanu sliku malog grada brutalnoj stvarnosti koja se odvija iza zatvorenih vrata. Zbog toga je film često analiziran kao psihološki triler, ali i kao studija ljudskih nagona, voajerizma i potisnutih želja.
Po izlasku u bioskope film je izazvao snažne reakcije. Jedni su ga smatrali remek-delom, dok su drugi kritikovali eksplicitne scene nasilja i seksualnosti. Ipak, vremenom je „Plavi somot“ stekao status kultnog filma i danas se redovno nalazi na listama najvažnijih ostvarenja osamdesetih godina. Dejvid Linč je za režiju dobio nominaciju za Oskar, a mnogi autori ističu da je upravo ovim filmom definisao prepoznatljiv stil koji će kasnije razvijati u delima poput Tvin Piks.
FILM KAO KONTRAST NEŽNOSTI I BRUTALNOSTI
Posebnu snagu filmu daje kontrast između nežnih tonova naslovne pesme Blue Velvet i prizora brutalnosti koji se smenjuju na ekranu. Linč koristi muziku, osvetljenje i neobične dijaloge kako bi stvorio osećaj da se gledalac nalazi u snu iz kog ne može da se probudi. Upravo ta kombinacija lepote i užasa učinila je da Plavi somot ostane predmet brojnih akademskih analiza u oblastima filma, psihologije i kulture.
Četiri decenije nakon premijere, misterija odsečenog ljudskog uveta i dalje fascinira publiku širom sveta. Plavi somot nije samo priča o zločinu. To je putovanje kroz mračne podrume ljudske psihe, gde se iza prividnog reda kriju strah, nasilje i opsesija. Zbog toga se ovo ostvarenje i danas doživljava kao jedan od najsmelijih pokušaja da se filmskim jezikom prikaže ono što ljudi najčešće pokušavaju da sakriju. A to je sopstvena tamna strana.