Film „Metronom“ (Metronom, 2022) rumunskog reditelja Aleksandrua Belka vraća publiku u Bukurešt početkom sedamdesetih godina, u vreme kada su rok muzika, strani radio-programi i mladalačka želja za slobodom mogli da dobiju političko značenje. Iza naizgled jednostavne priče o ljubavi i odrastanju krije se slika društva u kojem država pokušava da kontroliše čak i ono što mladi slušaju, misle i govore.
Rumunija 1972. godine
Radnja filma smeštena je u Bukurešt 1972. godine, u vreme režima Nikolae Čaušeskua. Glavna junakinja Ana ima 17 godina i suočava se sa činjenicom da njen dečko Sorin uskoro treba da napusti Rumuniju.
Dok pokušavaju da provedu poslednje dane zajedno, Ana i njeni prijatelji okupljaju se na zabavi, slušaju zapadnu muziku i emisiju „Metronom“, koju je na Radiju Slobodna Evropa vodio Kornel Kirijak.
Za tadašnje rumunske vlasti Radio Slobodna Evropa nije predstavljao samo izvor muzike i zabave. Bio je strani medij koji je stanovnicima socijalističkih zemalja omogućavao da čuju informacije i sadržaje izvan sistema državne kontrole.
Upravo zbog toga ono što počinje kao obična tinejdžerska zabava dobija sasvim drugačiji tok.
https://www.youtube.com/watch?v=7w3kHVfG8ic
Kada muzika postane politički problem
Mladi pišu pismo emisiji „Metronom“, ali njihovo okupljanje prekida Sekuritatea, ozloglašena rumunska tajna policija.
Od tog trenutka film menja atmosferu. Muzika, zaljubljenost i bezbrižnost ustupaju mesto ispitivanju, strahu i pritisku.
„Metronom“ pritom ne prikazuje represiju prvenstveno kroz velike političke događaje. Njegova snaga je upravo u tome što pokazuje kako autoritarni sistem ulazi u svakodnevni život običnih ljudi.
Nije potrebno biti opozicioni lider ili politički aktivista. Dovoljno je družiti se sa „pogrešnim“ ljudima, slušati strani radio ili uraditi nešto što državni aparat može da protumači kao političku neposlušnost.
Generacija koja želi da živi normalno
U središtu filma zato nije samo politika već generacija mladih koja želi ono što mladi žele gotovo svuda – muziku, ljubav, prijateljstvo, zabavu i mogućnost da sama odlučuje o svom životu.
Zapadna muzika u filmu postaje simbol sveta koji postoji izvan granica Čaušeskuove Rumunije. Za tinejdžere ona predstavlja slobodu i drugačiji način života, dok je za državni aparat potencijalni kanal stranog političkog uticaja.
Posebno mesto ima Radio Slobodna Evropa, čije su emisije tokom Hladnog rata slušali milioni ljudi iza Gvozdene zavese.
Strah kao sredstvo kontrole
Film veoma dobro prikazuje i jedan od najvažnijih mehanizama represivnih sistema – stvaranje nepoverenja među ljudima.
Sekuritatea nije zavisila samo od otvorene sile. Rumunska tajna policija izgradila je široku mrežu saradnika i doušnika, zbog čega ljudi često nisu mogli da budu sigurni kome mogu da veruju.
U takvom društvu strah počinje da funkcioniše i bez stalnog prisustva policije. Ljudi sami počinju da kontrolišu šta govore, kome se poveravaju i kako se ponašaju.
Upravo taj osećaj „Metronom“ prenosi bez velikih spektakularnih scena.
Film nagrađen u Kanu
„Metronom“ je dugometražni prvenac Aleksandrua Belka, rumunskog reditelja koji je prethodno radio na dokumentarnim filmovima.
Film je prikazan 2022. godine u programu Un Certain Regard Filmskog festivala u Kanu, gde je Belk dobio nagradu za najbolju režiju u toj selekciji.
Glavne uloge igraju Mara Bugarin kao Ana i Šerban Lazarovici kao Sorin.
Vizuelno, film namerno podseća na fotografije i snimke iz sedamdesetih godina. Kamera dugo ostaje na licima protagonista, dok muzika i atmosfera mladalačke zabave postepeno ustupaju mesto nelagodnosti.
Mnogo više od tinejdžerske ljubavne priče
„Metronom“ može da se gleda kao ljubavna drama, film o odrastanju, ali i kao politička priča o svakodnevnom životu u autoritarnom sistemu.
Njegova glavna tema nije samo Čaušesku niti Sekuritatea, već pitanje šta se događa sa čovekom kada država počne da određuje granice dozvoljenog ponašanja i kada čak i muzika koju sluša može da izazove sumnju.
Zbog toga „Metronom“ nije klasičan istorijski film prepun velikih događaja. To je intimna priča o jednoj devojci, jednoj generaciji i trenutku kada mladalačka bezbrižnost dolazi u direktan sukob sa političkim sistemom u kojem žive.