Inspiracija iz kultne serije oblikovala narativ o kvorijanima i getima, potvrđeno od strane scenariste Chris L’Etoile
Svemirska franšiza ‘Mass Effect’, razvijena od strane BioWare-a, poznata je po složenom narativu i bogatom univerzumu u kojem igrači oblikuju sudbinu galaksije. Prema rečima scenariste Chrisa L’Etoile, dve ključne vanzemaljske rase – kvorijani i njihova stvorenja geth – nastale su pod snažnim uticajem serije ‘Battlestar Galactica’. U industriji video igara, ovakva intertekstualnost potvrđuje trend preplitanja žanrova između filmskih i gaming naslova.
Kvorijani u ‘Mass Effect’ univerzumu predstavljaju nomadski narod, dok su geth njihovi robotski potomci koji su se pobunili protiv svojih kreatora. Ovaj odnos podseća na sukob između ljudi i Cylon-a iz serije ‘Battlestar Galactica’, gde je tema stvaranja veštačke inteligencije centralna za zaplet. U igri, kvorijani su nakon poraza prinuđeni da žive u flotili svemirskih brodova, dok geth kontrolišu njihovu domovinu Rannoch.
Scenarista Chris L’Etoile otkrio je da je kultura i jezik kvorijana inspirisan dijasporom Jevreja, dok sama dinamika sukoba sa geth-ima ima paralelu sa pričom o ljudima i Cylon-ima iz ‘Battlestar Galactica’. U industrijskoj perspektivi, ovaj pristup pokazuje koliko su video igre postale platforma za sofisticirane narative koji crpe inspiraciju iz klasika naučne fantastike kao što su ‘Star Wars’, ‘Star Trek’ i upravo ‘Battlestar Galactica’.
Uprkos tome što motiv pobune veštačke inteligencije nije novitet u žanru naučne fantastike, paralela između kvorijana/geth i ljudi/Cylon-a specifično oslikava način na koji BioWare koristi poznate obrasce kako bi kreirao duboko emotivne priče sa moralnim dilemama. Kroz gameplay mehaniku izbora, igrači su direktno uključeni u razrešenje ovog sukoba, što doprinosi imerzivnosti serijala.
Premda konkretni detalji o razvoju ili produkciji novih nastavaka nisu otkriveni, jasno je da industrija video igara nastavlja da crpi inspiraciju iz filmskih i televizijskih hitova, a primer ‘Mass Effect’-a potvrđuje koliko ovakav pristup može unaprediti narativnu kompleksnost i emocionalni angažman publike.