Petar Božović decenijama je jedno od najprepoznatljivijih lica domaćeg filma i pozorišta. Iza uloga po kojima ga pamte generacije, međutim, nalazi se neobičan životni put
-od detinjstva provedenog između Beograda i Crne Gore, preko neuspelih studija prava i odlaska u Pariz, do Nikole Tesle, Živka Nikolića i statusa jednog od velikana srpskog glumišta.
Detinjstvo između Beograda i Crne Gore
Petar Božović rođen je 22. maja 1946. godine u Zemunu. Deo detinjstva proveo je u Crnoj Gori, posebno u Kolašinu, a u njegovoj biografiji postoji i manje poznat podatak da je kao dete jedno vreme boravio u Domu za ratnu siročad na Senjaku.
Veza sa Crnom Gorom kasnije će postati veoma važna i za njegov umetnički identitet. Specifičan govor, temperament i sposobnost da dočara crnogorski mentalitet posebno će doći do izražaja u filmovima Živka Nikolića.
Pravo nije bilo njegov put
Pre nego što je postao glumac, Božović je pokušavao da pronađe potpuno drugačiji životni poziv.
Završio je Prvu beogradsku gimnaziju, a potom je, prema sopstvenim sećanjima, po očevoj želji upisao Pravni fakultet. Studije prava, međutim, nisu išle kako je zamišljeno.
Usledila je još jedna životna epizoda koja se danas retko povezuje sa slavnim glumcem – odlazak u Pariz. Ni tamo nije pronašao ono što je tražio, pa se vratio u Beograd.
Upisao je italijanski i španski jezik na Filološkom fakultetu, ali je konačno pronašao svoje mesto kada se okrenuo glumi.
Od Akademije do velikog platna
Božović je završio glumu na tadašnjoj Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, a pred kamerama se pojavljuje još krajem šezdesetih godina.
Već tokom sedamdesetih postaje sve prepoznatljiviji. Publika ga pamti i iz kultne televizijske „Leptirice“, jednog od najpoznatijih ostvarenja jugoslovenskog horora.
Tokom narednih decenija snimao je filmove i serije koji su postali deo istorije jugoslovenske i srpske kinematografije.
https://www.youtube.com/watch?v=XshqFR3Szwc
Petar Božović kao Nikola Tesla
Jedna od najzanimljivijih uloga u njegovoj karijeri bila je uloga Nikole Tesle.
Božović je velikog pronalazača tumačio u filmu „Tajna Nikole Tesle“ iz 1980. godine, u međunarodnoj produkciji reditelja Krste Papića. U filmu su se pojavila i poznata strana glumačka imena, među kojima je bio Orson Vels.
Zanimljivo je da se Božović sa Teslinom pričom susreo i ranije – igrao je u televizijskoj seriji „Nikola Tesla“, u kojoj je naslovnu ulogu tumačio Rade Šerbedžija.
Za tumačenje Tesle u Papićevom filmu Božović je dobio i priznanje na Filmskim susretima u Nišu.
Živko Nikolić i uloge koje su obeležile karijeru
Posebno poglavlje Božovićeve karijere predstavlja saradnja sa rediteljem Živkom Nikolićem.
Njihova saradnja donela je neke od upečatljivih likova jugoslovenskog filma. Božović je igrao u ostvarenjima „Čudo neviđeno“, „Lepota poroka“ i „U ime naroda“.
Nikolićev svet crnogorskog krša, patrijarhalnih odnosa, apsurda, sukoba tradicije i modernog života kao da je bio stvoren za Božovićev glumački temperament.
Igrao je i u brojnim drugim poznatim ostvarenjima, među kojima su „Tajvanska kanasta“, „Već viđeno“ i „Lepa sela lepo gore“.
Posebna ljubav prema pozorištu i poeziji
Iako ga veliki deo publike prvenstveno poznaje sa filma i televizije, Božovićeva karijera neraskidivo je povezana sa pozorištem.
Bio je angažovan u Ateljeu 212, Beogradskom dramskom pozorištu i Narodnom pozorištu, a tokom karijere bavio se i režijom i adaptacijama.
Posebno mesto zauzimaju njegove interpretacije poezije Matije Bećkovića.
Monodrama „Reče mi jedan čoek“, nastala na osnovu Bećkovićevih poema, postala je jedan od njegovih prepoznatljivih pozorišnih projekata. Božović je tekst adaptirao, režirao i izvodio, spajajući glumu sa jezikom i mentalitetom crnogorskih Rovaca.
Publika ga dobro poznaje i po izvođenju Bećkovićevog „Ćeraćemo se još“.
Više od pola veka pred publikom
Petar Božović pripada generaciji glumaca čije su karijere povezale različite epohe domaće kinematografije – od vremena velike jugoslovenske filmske produkcije, preko turbulentnih devedesetih, do savremene srpske televizije i filma.
Za svoj rad dobio je brojna priznanja, među kojima je i nagrada „Pavle Vuisić“ za izuzetan doprinos umetnosti glume na domaćem filmu.
Ipak, njegov životni put možda najbolje pokazuje koliko karijera jednog velikog glumca ponekad nastaje sasvim neočekivano.
Mladić koji je pokušao da studira pravo, otišao u Pariz i potom studirao strane jezike na kraju je više od pola veka proveo na pozornici i pred kamerama – ostavljajući iza sebe likove koje pamte generacije gledalaca.