Glumac skine kostim, snimanje je završeno, scenografija počinje da se rasklapa, a filmska ekipa napušta set. Međutim, šta se tada događa sa stotinama, a kod velikih produkcija i hiljadama komada odeće napravljenih ili kupljenih samo za potrebe filma?
Odgovor nije isti za svaki kostim. Neki će završiti pažljivo spakovani u skladištu, drugi će biti prepravljeni i ponovo korišćeni, najpoznatiji mogu postati muzejski eksponati, dok pojedini godinama kasnije stižu na aukcije i dostižu ogromne cene.
Poslednja klapa ne znači kraj života kostima
Filmski kostim nije obična garderoba. Odeljenje kostima tokom produkcije vodi računa o tome šta određeni lik nosi u svakoj sceni, a često postoji i više gotovo identičnih primeraka iste odeće.
Razlog je kontinuitet. Ako se košulja tokom scene isprlja, pocepa ili pokvasi, snimanje ne može uvek da čeka da se ona očisti ili popravi. Za zahtevne akcione scene zato se mogu pripremati duplikati, pa ono što na ekranu izgleda kao jedan kostim zapravo može predstavljati nekoliko kompleta.
Po završetku produkcije kostimi se evidentiraju, čiste, popravljaju i razvrstavaju. Šta će se dalje dogoditi zavisi od toga ko ih poseduje i kakve planove studio ili produkcijska kuća imaju za film.
Ako postoji mogućnost nastavka, nove sezone ili dodatnog snimanja, važni kostimi mogu biti sačuvani. Povratak glumca u istu odeću nekoliko godina kasnije mnogo je jednostavniji ako original još postoji.
Veliki studiji i specijalizovane kompanije raspolažu ogromnim fundusima garderobe. Kostimi koji više nisu potrebni jednoj produkciji mogu dobiti potpuno novi život u drugoj.
Naravno, prepoznatljiva odeća glavnog junaka teško može neprimetno da se pojavi u sledećem velikom filmu. Međutim, kaputi, košulje, pantalone, uniforme, šeširi i garderoba statista mogu biti ponovo iskorišćeni, naročito u istorijskim produkcijama u kojima je izrada velikog broja kostima skupa.
Od skladišta do muzeja i aukcijske kuće
Posebna priča počinje kada kostim postane deo filmske istorije. Odeća koju je nosio poznati glumac u kultnoj ulozi može vremenom dobiti vrednost koja nema gotovo nikakve veze sa cenom materijala od kojeg je napravljena.
Takvi predmeti mogu ostati u arhivama studija, biti ustupljeni izložbama i muzejima ili se kasnije pojaviti na aukcijama filmskih memorabilija. Tada kolekcionari ne kupuju samo komad garderobe – kupuju predmet koji je bio pred kamerom u filmu koji poznaju milioni ljudi.
Zbog toga autentičnost postaje izuzetno važna. Dokumentacija produkcije, fotografije sa snimanja, oznake kostimografa i mogućnost povezivanja konkretnog predmeta sa scenom mogu značajno uticati na njegovu vrednost.
Ne završe, ipak, svi kostimi tako glamurozno. Deo garderobe može biti vraćen kompanijama od kojih je iznajmljen, deo prodat, doniran ili rastavljen kako bi se materijal i pojedini elementi ponovo iskoristili.
Kod savremenih produkcija sve je važnije i pitanje održivosti. Umesto pravljenja i kupovine potpuno nove garderobe za svako snimanje, ponovna upotreba, iznajmljivanje i prerada postojećih kostima mogu smanjiti i troškove i količinu otpada.
Zato kraj filma često nije i kraj jednog kostima. Kaput koji danas jedva primećujemo na statisti možda će se pojaviti u nekoj drugoj seriji, raskošna haljina može godinama čekati novu produkciju, dok kostim glavnog junaka jednog dana može završiti iza muzejskog stakla.
Kamera se ugasi, ali život filmske garderobe ponekad tek tada dobija svoje najzanimljivije poglavlje.