Izložba ‘Once we were like you’ otvorena 16. jula 2026. prikazuje rekonstrukcije stanovnika Rimskog carstva.
Izložba ‘Once we were like you’ u Muzeju Akvinkum u Budimpešti donosi fokus ključne reči lica drevnih Rimljana u prvi plan, otvarajući novo poglavlje u prikazivanju istorije kroz savremene muzejske prakse. Postavka otvorena 16. jula 2026. omogućava publici da izbliza pogleda hiperrealistične modele stanovnika rimskog Akvinkuma, izrađene na osnovu DNK analize lobanja pronađenih na lokalitetu.
Svako od 16 rekonstruisanih lica na izložbi dobilo je ime, zanimanje i biografiju utemeljenu na istorijsko-antropološkim istraživanjima, čime se dodatno podvlači industrijski trend povezivanja publike sa prošlošću kroz autentične narative. Kako navodi kokustos Lorant Vaš, cilj izložbe je da savremenim generacijama približi živote običnih ljudi iz nižih slojeva Rimskog carstva, koristeći inovativne metode forenzičke rekonstrukcije.
Analiza DNK omogućila je stručnjacima Muzeja Akvinkum da precizno utvrde boju kože, očiju i kose, kao i prisustvo pega kod pojedinih lica, dok su antropološka istraživanja otkrila detalje o godinama, povredama i bolestima stanovnika Akvinkuma. Ovaj pristup, koji kombinuje arheologiju, genetiku i savremeni muzejsku prezentaciju, postavlja standarde za buduće izložbene prakse u evropskim institucijama.
Drugi kokustos Peter Vamoš ističe da su imaginarne biografije rekonstruisanih lica zasnovane na autentičnim podacima i predstavljaju svojevrsni most između davne prošlosti i današnjih posetilaca. Originalne lobanje izložene su pored rekonstrukcija, što dodatno doprinosi edukativnom karakteru postavke i transparentnosti naučnog procesa.
Jedan od najzapaženijih likova, građevinski radnik nazvan Respektus, ilustruje težak fizički rad i tipične životne okolnosti nižeg sloja rimskog društva, uključujući i povrede zadobijene tokom života, poput polomljenog nosa i izbijenog zuba.
Izložba je postavljena u Akvinkumskom muzeju do 31. oktobra, omogućujući širokoj javnosti da se upozna sa rezultatima višegodišnjih arheoloških i genetskih istraživanja. Ovakav pristup rekonstrukciji prošlosti pokazuje rastuću ulogu multidisciplinarnosti u savremenoj muzeologiji i otvara vrata za slične projekte u drugim evropskim institucijama.