Kada je 1987. godine premijerno prikazan film The Last Emperor, publika širom sveta dobila je priliku da zaviri u jedan od najzatvorenijih i najmističnijih delova istorije Kine. Režiser Bernardo Bertolucci uspeo je da ispriča intimnu, gotovo neverovatnu priču o čoveku koji je kao dete postao car ogromne imperije, a zatim kroz život prošao put od božanstva do običnog građanina.
Film prati život Pu Jija, poslednjeg kineskog cara, koji je sa svega tri godine seo na tron Zabranjenog grada. Dok su milioni ljudi klečali pred njim, mali dečak zapravo nije imao nikakvu slobodu. Njegovo detinjstvo odvijalo se iza zidina palate, pod strogim pravilima dvora i političkim igrama koje nije mogao da razume.
Ono što „Poslednjeg kineskog cara” izdvaja od brojnih istorijskih drama jeste način na koji spaja spektakl i emociju. Ogromni kadrovi Zabranjenog grada, raskošni kostimi i pažljivo rekonstruisana epoha deluju grandiozno, ali je u centru priče ipak čovek koji pokušava da pronađe svoje mesto u svetu koji se menja brže nego što on može da ga razume.
Posebnu težinu filmu daje činjenica da je bio prvi zapadni projekat kojem je dozvoljeno snimanje unutar stvarnog Zabranjenog grada u Pekingu. Zbog toga svaka scena nosi autentičnost kakva se retko viđa u istorijskim ostvarenjima. Kamera gotovo dokumentaristički beleži raskoš carskog života, ali i njegovu izolaciju.
Film je obeležila i impresivna muzika koju potpisuju Ryuichi Sakamoto, David Byrne i Cong Su. Upravo atmosfera, spoj tišine, ceremonije i melanholije, čini da gledalac i danas lako uroni u priču staru više od jednog veka.
Uspeh nije izostao ni kod kritike. „Poslednji kineski car” osvojio je čak devet Oskara, uključujući nagrade za najbolji film, režiju i adaptirani scenario. Mnogi ga i danas smatraju jednim od najvažnijih istorijskih filmova osamdesetih godina, ali i primerom kako biografija može da preraste u univerzalnu priču o identitetu, moći i usamljenosti.
Iako je prošlo skoro četiri decenije od premijere, ovo ostvarenje nije izgubilo snagu. Naprotiv, u vremenu brzih sadržaja i kratke pažnje publike, „Poslednji kineski car” podseća koliko film može biti vizuelno raskošan, emotivan i istorijski značajan u isto vreme.
Za ljubitelje velikih filmskih klasika, dobra vest je da je The Last Emperor dostupan na streaming platformi Apollon, gde publika može da otkrije ili ponovo pogleda ovo legendarno ostvarenje koje je obeležilo istoriju svetske kinematografije.





























